Forum Postovi

• 18. kolovoza 2019. u 16:41:13 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  zasto utjelovljujem patnju i nadanje   zasto u stradanju nisam vjesnik bjeline   zasto sam ovako slab inemocan da mi iz srca izviru   gorcine   ------------------------------------- N E V E N K A   Nisam znao, vjeruj mi, sto si mi htjela reci onog dalekog dana dok grad se gubio u sutonu, tek sada shvacam strah u tvojim ocima   Evo nas, baceni igrom mozemo li se kao nekad narugati slucaju slike proslosti u trzaju lica vjetar je mrsio tvoju kosu ( sjecam se )   Vidjeli su nas kako usamljeni trazimo pravu rijec da se skrivamo i da se krije ,nismo znali svijet se neumitno lomio ( obala na jednoj i drugoj strani ) moja ruka u tvojoj ruci i tvoja ruka u mojoj ruci   Evo uzmi dusu, vikao sam nimalo ne nalikuje orlu o kojem sam ti pricao a ti si se okrenula i trazila je u daljinama   Nikad ti nisam znao reci prave rijeci ono sto osjecam uvijek je bilo jace od rijeci a ono sto sam govorio i papagaj je mogao nauciti   Kamo da idem, rekl si noc je ispred mene i nema svjetla u daljini treba mi tvoja ruka ( ja sam stajao nijem )   A danas ( kako godine idu ) a opet sve je isto kao onog dalekog dana svijet se neumitno lomi ( obala na jednoj i drugoj strani ) tvoja ruka u mojoj muci i moja ruka u tvojoj muci   Marko Tokic
• 13. kolovoza 2019. u 21:34:49 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Htjela sam   Htjela  sam otici na kraj svjeta u noci punog mjeseca i magle.   Htjela sam stisnuti ruke u kosi sjecanja neka ... daleka ...   Htjela sam zaboraviti sve - sve zaboraviti shvatiti vjerovati, oprostiti i sanjati ...   Htjela sam puno toga u noci bez sna noci - punog mjeseca i magle htjela sam ...   Mladenka Mrinovic -  Susac
• 4. kolovoza 2019. u 17:40:35 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  OPROSTI MI ZEMLJO MILA   Kad se nakon par mjeseci vratis na rodnu grudu, malo prelistas sjecanja, pomjesas srecu i tugu, osjecas se ispunjeno, ali i prazno, znas da si nesto dao a mislis da si mogao vise,onda samo       mozes reci.   OPROSTI MI ZEMLJO MILA   Izdao sam tebe, oprosti mi zemljo mila, jer ti si meni uvijek kao druga majka bila.   Kuda lutao sam svijetom i kad nisam znao gdje bi, uvijek sam se zemljo moja ja vracao sam tebi!   Zagrlila ti bi mene kao majka svoje djete, svakog dana moje misli u zagrljaj tebi lete!   Cuvaj mi se rodna grudo, znam da mladost sam ti dao, cuvao sam te u ratu, al u miru nisam znao!   VELIMIR VELO RASPUDIC    
• 4. kolovoza 2019. u 17:21:53 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Samo srca   Zivot nam se odvija kao vrpca sa zagonetnim slovima, sto se dalje odvija,to vise zaboravljamo sto je pisalo prije. A jednog dana kad se najmanje nadamo, vrpci je kraj.     Boze, daj nam snage da ispunimo svoje vrijeme.     Sto ce nam mudrost da odgonetnemo sve kad mi nismo sposobni za to? Tajne su gradili vjekovi, a nase je vrijeme tek nekoliko godina.     Uzalud nam trud da dopremo do zvijezda i zavirimo u svijetlost naseg srca.Ali dalje nas od zvijezda i vise od sunca podize jedna ponizna misao o tebi.      Uzalud nam trud da sidjemo na zemlju, do nakraj njene dubine.Ali srcem sici u srce bliznjega, dublje je,teze i sretnij.      Stoga nam Gospodine,samo srce daj - i mi smo ispunili svoje vrijeme.   Sida Kosutic
• 30. srpnja 2019. u 21:34:36 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  U toj noci ( mrak nije nista drugo do nasi neprepoznatljivi i zaboravljeni tragovi )ja nisam mogao ne prepoznati tvoje odlicje i prepoznati u izvrnutom zrcalu mora i nebeskog plavetnila.   U samocama smo se potvrdjivali, razmakli smo dodire i zjenice rasirili u negledanje. Sam. sama. Sami u samoci. Iz toga se rodila klica prevladavanja sebe u sebi i mogli smo pomisljati na plovidbu. Tvoj stas neka bude jarbol. Tvoje kose neka budu jedra.   U tebi neka se zacne novi zivot, jedino tako nastavljamo trajanje, snagu imamo, samocu smo prevladali - zalog da ce netko u luci biti cekan.   Tvoje oci neka jos budu, neka budu, mozda i nije potrebno reci to bivstvo, zasigurno je, one ce biti u novoj biti...   A more, a otoci.   Ti si more a ja otok sigurnosti i... uloge cemo izmjenjivati.   Andrija  Vucemil This post was edited by ANTE B at 30. srpnja 2019. u 21:34:36 CEST
• 23. srpnja 2019. u 23:27:02 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  IME NJENO,SVETINJA MI VICNA   Pitaju me zasto slazem rime u kojin si cesto glavna tema sto s ponoson spominjenjti ime k'o da niceg osin tebe nema.   Jos mi kazu da si skoro pusta, da u tebi zivot jedva dise, a da moja puna su te usta, k'o da nigdi,niceg nema vise.   Vele o njoj tol'ke pisme slazes, a s njom nisi i u njoj ne zivis, da je volis, sigurno nam lazes... i da njojzi, k'o nicem se divis!   A. Ja kazem , ej sumnjivi Tome! taman da san na kraju planete, nikad necu dati da te slome, spone sto me za nju vezu, svete!   Ona krv je sta mi puni vene, ime njeno, svetinja mi vicna! Ponosan san na kamene dene. U srcu mi, Zagora je dicna!   Svemoguceg da ja imam snagu nebo nad njom bilo bi od zlata, didovinon bi vracali se pragu... i stara opet ,otvara li vrata.   Da mi dusa misto raja ziva, nacas smrti,zazelit cu zelju... tu ostane usrid krsa siva, zato cu se molit spasitelju.   Ivan  Pajdek      
• 30. svibnja 2019. u 13:42:53 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  O S M I J E H   Katkad tek drhtne Negdje na usni, Dok bola grc ga ne povuce; Katkad ostoji Citava lica I svijetle niti povuce.   Cesto posljedni; Cesto jedini;Dolazi ko daleka jeka; Cesto je samo Nadanje tiho Onog, sto dusa davno ceka.   On je svitanje Svecane tajne, Dok nitko nista i ne sluti, On oplakuje Skrivene rane, Kada izrazaj svaki suti.   Cesto jedini, Cesto posljedni Na putu je suza prevrelih, O, taj osmijeh Caroban zvuk je Melodija nekih prezrelih.   Sida  Kosutic      
• 25. svibnja 2019. u 22:29:54 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  NEMOJ ME ZABORAVITI !   Napisat cu dio price, samo kraj ce sretan biti i sad cujem kako vice NEMOJ ME ZABORAVITI!   Heroj Domovinskog rata, kojeg crna zemlja krije, cekala je sestra brata, vratio se nikad nije !   Cekala je majka sina i brisala suze s lica, uze joj ga Domovina, pokri sveta trobojnica.   I otac ga cek'o dugo al morao je jedno znati; slomit ces mu srce tugo pa ga neces docekati.   Ali ce ga zagrliti u kraljestvu Bozje srece, tek ce oni biti sretni tu gdje tuga uci nece.   Velimir Velo Raspudic
• 15. svibnja 2019. u 21:25:22 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Neka si   Neka ti andjeli pjevaju neka te miluju borama i usnama sapucu.   Neka te ljube neka ti pricaju zaboravljaju i zlostavljaju neka ti sve niti tvoje, povezuju.   Neka si moj san i moja nesanica pa neka si i nevjernica neka si moja dubina neka si visina moja si.   Neka si moj grob i spomenik neka si moja blizina neka ti andjeli pjevaju Herceg-Bosno nisi mi Tudjina!   Mladenka Marinovis-Susac
• 7. svibnja 2019. u 23:53:31 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Gaspar Ante - U dvadaeset i petom ljetu, a sna svoga dosanjao nije.   Vrgoracke zaplakase gore! Biokovska zajeca planina! A svibanjske utihnuse zore, kad heroja uze domovina.   Nad Umcanim vedro nebo place, svaki kamen zemlje Hercegove, i Jadransko more huci jace ko da cijeli hrvatski puk zove!   Placi danas moj hrvatski rode !!! I suzama svog herija slavi. Radi nas i nase slobode zivot za te dade iz ljubavi.   Volio je svoju rodnu grudu, iznad svega Hrvatsku i Hrvate, sanjao je slobodu da bude, sanjao je budan Gaspar Ante!   Sanjao je trobojnicu svetu, sto ponosno nad Vrgorcem vije. U dvadaeset i petom pade ljetu, a sna svoga dosanjao nije.   Ali navjek zivi uspomena, sjecanja sto na stjeni pise, nikad nece izbrisat vremena; GASPAR  ANTE NE RADJA SE VISE !!!   Velimir Velo Raspudic
• 28. travnja 2019. u 09:07:51 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Slusam Te i slusati mi je da bi se odrekao sebe samoga ovremeljena i uprostorena izvan rijeci nista ne opstoji i ako zaista  c u j e m ne mogu se i nista me ne moze postidjeti jer kad sam s Tobom i u Tebi moje nadanje onda bolest nije bolest muka nije muka strah nije strah i sumnja nije sumnja... osluhnuh Tvoj glas i spoznah da me Tvoje oko gleda i da je ono moje zrcalo u koje zelim sve svoje i sebe utopiti... ...pomozi mi da ovo sto izgovaram    ne ostane samo mrtvo slovo    na usnama    zednim spoznaje    o darovima koje Ti zelim    darivati ...   Andrija  Vucemil
• 21. travnja 2019. u 23:29:53 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  SUSRET   Sreo sam te, zlato. Tihana i laka Uskom selskom stazom stupala si k meni; Rosna, blijeda ruza i cvijet od maka Smijesili se ljupko s tvojih grudi sneni; Dok iz sela naseg kao pjesma maka Brujili su zvuci otegnuti, lijeni. Mi smo nijemi stali bez rijeci i glasa, S nama bjese Sreca toga ljetnog casa.   Modra poput mora do dva tvoja oka, Sto drscu i trepere ko trak rane zore, Zurila si ume. I bol se duboka Rodi tad u nasim dusama sto gore Tajnim plamom nekim... Sa brda visoka Slazio je suton na njive i dvore. - Cekala sam dugo!... ja ko sred polusna Cuo sam, gdje sanu tvoja rujna usna.   I posli smo, vedra lica, suzna oka.   Antun  Branko  Simic  
• 13. travnja 2019. u 22:15:23 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  S L O M   Srusise se snovi pod udarcem kobnim ko prekrasne kule u masti i zraku. Nestade sreca u propasti i mraku.   Ceste su nase sad zeljne junaka. Al' njih vise nema, sve je sada roblje, a citava zemlja postala je groblje.   U crnini tuznu vidim mrku zenu. Oci nebu dize, siri ruke, kleca. To Hrvatska nasa za slobodom jeca.   Jure  Prpic
• 10. travnja 2019. u 20:31:20 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Puno pregleda a niko da rijeci kaze ?   This post was edited by ANTE B at 10. travnja 2019. u 20:31:20 CEST
• 10. travnja 2019. u 20:00:40 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  H R V A T S K A ,    1945   Koline smrti, smrtno proljece ... Napusteni dom. Od Save do Alpa krvav trag ... Jauk, jecaj, slom. - Nastao je mir. U Hrvatskoj stekcu puske -krvavi je pir ...   Bosih nogu sam u pogrebnom hodu. Uz plac cijele nacije ubise slobodu.   Jure  Prpic This post was edited by ANTE B at 10. travnja 2019. u 20:00:40 CEST
• 10. travnja 2019. u 14:50:46 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  MOLITVA IZ TUDJINE Uskrs 1946   I,ovdje je proljece doslo,          rosne mirisu trave, na razcvale grane je pao          bijelih leptira roj, i ovdje zvone zvona           i dane velike slave, a poljem, sumom i lugom           ptica odjekuje poj.   I ovdje ljudi slave          Uskrs Razapetog Krista, uz drhtanje plamena svieca           tamjan pale sveti, i ovdje mole duse ,           poboznoscu oko blista, i ovdje molitva topla           visoko Razapetom leti.   Ovdje u tudjoj zemlji            hrvatske duse mole, daleko od rodnog doma,           gdje ne grije ognjista plam, ovdje daleko od svojih,           gdje sjecanja peku i bole, pod tudjim nebom, gdje covjek osjeca          beskrajno da je sam.     Knjiga bezimenih  
• 10. travnja 2019. u 11:37:02 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  POLAZAK   Jednog sivog dana iz neznane luke Krenuti ce ladja u neznane strane, Sa tovarom ludi, kojima preosta Sjecanja i sanje na nestale dane.   Unistena sreca u proslosti nesta, Mostovi su pali, sad povratka nema. Iza sloma tuznog ko slucajno osta Ko bezkucnik sad se u tudjinu sprema.   Oj, zbogom Evropo i garista tvoja, Oj, Hrvatska, zemljo, gdje jos pozar plamti U duhu te grle i placu od bola Nekadasnji borci - sada emigranti     Knjiga bezimenih, 1947, Negdje u Austriji, pocetkom svibnja
• 7. travnja 2019. u 15:35:42 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  SIGURNOST  MOJA   Moj pogled Dotakne Tvoj.   Nemiran.   Sarenilo boja Ljupko slozenih S tvog lica, nasmijesi mi se.   Ja krenem U dan Sigurna Da si ti U sebe sigurna.   I u sarenilo Svog svijeta Jos djetinjeg.   Katica Mustapic - Santic  
• 5. travnja 2019. u 23:02:41 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  PLAVE  OCI   Sta to u meni cuci, sta u meni spava? Ja znam sta je to. To su meni draga dva duboka oka plava!   ANTE  B  
• 5. travnja 2019. u 22:59:23 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  S a m o c a   Dolazi uvijek,kad je srcu najteze, siva i tmurna, da bi iz posljednjeg bola iscjedila jos jednu suzu, koja od svih najvise boli.         Jos nikad nije zakasnila. Stizava uvijek u posljedni sat, da se proveze prasnim putem ludih razocarenja.         Tad se okrutno nasmije u lice, a ja u tom smijehu slusam povijest ljudskog stradnja i predano onijemim ,ravnodusna na nebo i na zemlju.          Istom tada ganula sam njenu cud te andjeoski  pruza nada mnom ruku, da bi me obasula darovima mudrosti.          Moj Boze, svaki dar mudrosti trpljenjem je otkupljen.          Kad se oprastam sa samocom,pocinjem se cijeniti.          Tad spoznajem, da samo ono imam,sto mi je ona darovala.   Sida  Kosutic          
• 3. travnja 2019. u 23:17:03 CEST

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  U cast svim poginulim hrvatskim bojovnicima! Pocivali u miru Bozijem!   VAPAJ  NEBU   Zasto klecis majko stara, na poljani Vukovara? Dok ti vapaj nebo para, s kim se srce razgovara?   Zasto svoje ruke siris? Sto se jednom ne pomiris, da ga neces grlit vise, da ga nema,da ne dise?!   Poslusaj me moje milo, nocas mi se opet snilo. Cujem sapat sa visine, u snu vapim: Dodji sine!   Vidim ruke k meni pruza na poljima bijelih ruza. Tad zamolih dragog Boga, da zagrlim sina svoga.   U narucju kad mi pade cijeli svijet na tren stade, pa ja u snu samo zudim, da se vise ne probudim!   Da na bijelim poljim raja nikad iz svog zagrljaja ne ispustim sina svog, al drugacije je htio Bog   Probudi me pjev ptice tuzne slavonske ravnice, dodjoh gdje ga zemlja krije, da on danas sam mi nije!   Zato ruke k nebu sirim, dame uzme,da se smirim, u kraljestvu dragog Boga, u zagrljaju sina svoga.   Velimir Velo Raspudic  
• 29. ožujka 2019. u 00:34:50 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Slucajne boli prolaze ,ali LJubav je ucitelj koji osvjetljuje stazu cjelova. Stajasmo uz potok kad je vrbina grana zapela o meni i udarila moje tijelo. Bio si ljut kad si je uklanjao, a da znas koliko ljutitosti izbrisa ljepotu tvojih usana, ne bi me molio da ih dodirnem svojima, koje umjehu sutjeti nad udarcima vrbine grane. Slucajne boli prolaze, ali LJubav je ucitelj koji osvjetljuje stazu cjelova.   Sida  Kosutic  
• 26. ožujka 2019. u 19:18:00 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  BEZIMENI Austrija  1947   PORUKA   Ne cekaj me vise! Ukloni ruzu  crvenu iz crne kose svoje. Daruj je drugom, nek dare moje sabire, kad meni sudjeni nisu.   Sam cu lutati sirokim svietom! Proklinjat ne cu svoju sudbinu Samo cu sebi,pjesmi i vinu pricati price o Tebi i sebi.   Moje ce pjesme cielovi biti, a ljubav moja-suza u oku, prosjaku nekom dat cu je, duboku, istu k'o nekad tebi sto dadoh.   I zivjet ce ljubav u suzi svakoj, sto uz put kane. A ja cu ici, lutat bez cilja i mozda stici do kuta nekog tihog i mirnog.   Spokojno usnut cu u vecer nujno, kad Pozdrav Gospin sa tornja zazvoni. A Ti, poslusaj,ruzu crvenu uklonu iz kose svoje! Ne cekaj me vise.  
• 23. ožujka 2019. u 22:09:55 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Sume valovi, s u m e, oh,kako je to stara rijec u tvojim   tako mladim i vjecnim usima.   je li to uspavanka od iskona,prijetnja zivotu ili radost smrti, sto li to sapce more nama, koju poruku donosi iz razdaljina...   Plavo, ultraplavo-svijetloprozirni zeleni vir i pozlata zala,tvoje kose-krijesta valova-tvoj osmijeh,oh, pa ti si more.Ovo more. (Moje more) Andrija Vucemil   ( Ovo je za NaVi Z )  
• 22. ožujka 2019. u 20:42:14 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  PISMO   Dragi moj sine kakosi mi ti i svi tvoji mismo dobro mucimose kao i svak ziv ah zatosmo stvoreni   Evoti saljem po Ivanu Matisinu rakije trisanja nema ko ubrat cacuti ledja ukocila pasve name spalo stocu nemore druge bit   ono stosamti pisala sveje nako dolazili i kucimu i od stipe trazili njegovu adresu govore dase nece smit amo vise vratit gluvo bilo   nemojse ti druzit snjim vec svoja posla jer vidis nasto je sve izaslo   I Valentinu cu poslat pake kad ukupim malo sira imasla opetmuje i dom i rana poskupila   Iz komsilukate svi pozdravljaju i vazda pitaju zate   Cuvaj zdravlje Molise Bogu i vratinamse sto Prija pa trazi ovde posla moglobise nekako preko Prijatelja...   Sito S. Coric
• 18. ožujka 2019. u 21:04:19 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  u mojim snovima zastave visoko vijore ruke su u zrak dignute i pogled ponosan   moja je stvarnost procvala i moje snove nadmasuje   kamo da krenem u svitanja kao da sve, vec je vidjeno   kako da nebu zahvalim kako da vjetru oprostim kako da opet zavolim   Marko  Tokic  
• 16. ožujka 2019. u 22:13:49 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Sto cekaju   Sto cekaju tvoje oci da se nesto dogodi ?   Padaju neki znaci tajni- dopire zraka u trzajima zelje da uhvati svjetlo.   Sto cekaju tvoje oci ? Da te vidim nesto da ti kazem u kovitlacu dubina visina ... poleti i ostavi sto je sapeto raspeto je i ne moze se vise uzdici !   Mladenka Martinovic - Susac
• 11. ožujka 2019. u 22:12:53 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  HRVATSKI  ISELJENIK   Kak rakova deca rastrkani Po celom sirokom ste svetu, Kaj iscete vani? Ne znate sami, Slobodu, srecu, prosvetu?   Muski iscete peneze i casti, Zenske bogatog ruha, Koji put slavu, ili kaj drugo, Al tvrda to kora je kruha.   Jer tudja je zemlja i stranjski su ljudi Koj nemaju za vas srca, I mnogomu od vas v samoci tihoj Od tuge dusa zagrca.   Pred drugim se prenavlate kakste srecni, Al potajno vas srce zebe, Jer dobro znate, da z lazima svojim varate sami sebe.   Kaj vredi vam auto, penezi il hiza, Puna svakakvih cuda, kad nemate svoje drage zemle, Kad fali vam rodna gruda.   Kaj vredi sve blago i dobri zivot z mukom kaj stekli ste sami, Kad tam daleko prek mora sirokog Domovina place zavami.   Kaj srce vas vase nis ne seti, Na krasne vam morske zale, Disece bore kaj rastu vuz more, I na plave morske vale?   Na sela i grade gdje vasi su ljudi Kad diseju vasim duhom, Za nikakve novce to ne merete kupiti, Da bas hodate po zlatu suhom.   Oj vrnite, vrnite natrag se doma, Gde ceka placuci vas mati I stari otec, ili morti dedek, Kim srce za vas pati,   Doma imajte decu svoju, Nek znaju da su Hrvati, Oj nemojte dragi dat ih tudjincu, Kad rodi ih hrvatska mati.   Mira  Jazbec This post was edited by ANTE B at 11. ožujka 2019. u 22:12:53 CET
• 7. ožujka 2019. u 23:37:27 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  NA MORE DODJI   Na more dodji dok se smokve beru, ujutro rano. Cekam te na skrapi, gdje bor se svio i gdje smola kapi, na staru stjenu, sto je vali peru.   Donesi mladost, svjezih ruku, vjeru u zivot, zanos, jer si zena, o, breskvo socna, liscem sakrivena, osmjesi danas trepere u zraku.   Udji u ladju ispod bijelog jedra, ljubav i vjetar osvoji nam njedra. Plovit cu danas ispod neba vedra,   daleko s tobom preko modrih voda, da trazim mjesto ispod tudjeg svoda, gdje zori grozdje i raste sloboda.   Srecko  Karaman  
• 1. ožujka 2019. u 19:38:53 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  IZBRISANE  STOPE     Danas idem putem, gdje su tvoje izbrisane stope. Znadem,sto je ponijelo te ovud, stajem na njih i nosi me to isto. Stoga poniknem glavom, da me tko ne smeta i makar na trenutak zaustavi te bih morala odjeliti od tebe. Ja idem putem, gdje su tvoje stope. Oni, koji kraj mene se zure i ocima zirkaju na znance, znam, da ne idu stopama dragih. Zato, kad su sami, nemaju s kime govoriti. A ja poniknem glavom, da me tko ne smeta, dok idem putem, gdje su tvoje izbrisane stope.   Sida  Kosutic
• 27. veljače 2019. u 21:46:15 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  kad sam sreo nju kakva bi nesreca bila         da nisam              o        da nisam,   da nisam imao krila   ja pratim njezin let cudna se igra igra  ja ludo volim nju   a ona voli cvijet   od cvjeta do cvjeta         konacno       pravi cvjet dok ona ljubi mene ja ljubim citav svijet   Marko Tokic This post was edited by ANTE B at 27. veljače 2019. u 21:46:15 CET
• 20. veljače 2019. u 18:24:21 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  KUDA IDES DOMOVINO MOJA   Sanjao sam neke cudne snove! Tuznu majku sto kroz suze zove, starog oca kako bolno jeca. Po ulicama kako ginu djeca!   Sanjao sam djevojcucu jednu uplakanu u plavom kaputu. Sanjao sam tog zmaja iz pakla gorio je na prasnjavom putu!   Vidio sam tu dugu kolonu, pognute glave sto koraca. Oblake su razbijali krici satkni od djecijeg placa!   Pred oci dodje meni slika slomljenog hrvatskog vojnika, cijelog sebe Domovini dade, udaraju, on ipak ne pade.   Vidio sam na tisuce lica, gazili su kroz patnju i muku. Slomilo ih dalje nisu mogli, pa na sebe podigose ruku!   Sanjao sam usnule heroje, pokrile ih tri krvave boje, nad njima su pjevali i pili oni sto u ratu su se krili!   Sanjao sam da je san bio, ne postoji ta krvava boja, ali budan sanjati se ne moze kuda ides Domovino moja!?   Velimir Velo Raspudic .    
• 16. veljače 2019. u 18:06:48 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  MARIJA ODLAZI NA LJETOVANJE             Izmedju mene i mora, znadoh koga ce izabrati.           Ni jednu rijec odvracanja nisam uzustio, i samo je gledah u ove posljednje dane. More bivase sve blize, ona sve nestrplivija i radosnija.          Na postaji, u zagrljaju, njeno mi tjelo bjese tudje, jer osjecah da su sve njezine misli na moru; kao da ogrlih stablo, cije se rascvjetane grane rasirile visoko nada mnom u scijetlosti. I kad je spustih iz svojih ruku, zamahnu sobom onako kako se obicava baciti u valove.          U krik vlaka pri rastanku kriknu moje srce. Ostah opet saam.   Antun  Branko  Simic
• 14. veljače 2019. u 22:56:58 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Gdje si?   Znam da te nigdje susresti ne cu, Pa ipak - gdje si? U ruci mojoj procvase za te Topli vrijesi.   Obaviti su maglom, sto spava U krilu zori. U njima zapad planinskog sunca Gasne i gori.   Korak susta od lutanja duga, Venu vrijesi; znam da te nigdje sustresti ne cu, Pa ipak - gdje si?   Sida  Kosutic   ( Ovo je opet ?Zna se kome, Na... ) This post was edited by ANTE B at 14. veljače 2019. u 22:56:58 CET
• 12. veljače 2019. u 23:07:39 CET

  in the topic poezija i proza in the forum Književnost

  Dok si jos bila samo san u mom snu (na javu uopce nismo racunali ),zarko si zeljela magnoliju. Njezino tamnozeleno lisce spusta svoju ljepotu niz tvoje obraze i ja ju skupljam cjelovima po tvojem vratu i ramenima. Ocima sam ti pokazivao sunce, cas jutarnje, cas vecernje i brkao istok sa zapadom, podne s ponocjem... imala si me na svojim prsima bestezinskog, uronjena u ocekivanju sutra, pobjegla iz promasenog jucer, nezaustavljena u danas, nudeci se sav u pogledu tezak  samo smislom svojeg opstanka...   ...a magnolija place svoju ljepotu - tamnozeleni sag na beskrajno plavim nebesima i raskosan cvijet u tvojoj kosi otimlje me koraku smtri...   Andrija  Vucemil This post was edited by ANTE B at 12. veljače 2019. u 23:07:39 CET